Quotes by "Sophocles"
Al' dobro znaj, da neće više mnogoput Projurit sunce u svom trku hitrome, A ti ćeš sam od svoje krvi vratiti Mrtvaca jednog mrtvima za odmjenu. Ti živu dušu vrže s gornjeg svijeta nam U donji i u grobu grdno udomi, A mrtvu opet ovdje ne daš, bozima Da dolje ode, već bez groba, posvete Njeg puštaš, a nit tebi niti bozima On gornjim pripada, već ti to siliš ih. A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije - bič skori Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja!
Ta ne proglasi meni valj'da ovo Zeus, Nit Pravda, vjerna druga donjih bogova, Ovakvih zakona ti ljudma postavi; Nit tvoj je, mišljah, proglas taj toliko jak, Te ti ko smrtnik dići bi se mogao Nad božje, nepisane, stalne zakone. Od danas nijesu ni odjučer, od vijeka Pa dovijek živu, nitko ne zna, otkad se Pojaviše. A rad njih kazan ne htjedoh Od bogova da trpim, volje s' čovjeka Pobojav ma kog. da ću mrijet, to znala sam -Ta kako ne? - pa da i ne proglasi ti. A prije reda l' umrem, držim za dobit. Tko živi, ko što ja, u bijedi velikoj, Ej kako neće od koristi biti mu smrt? Pa tako i ja žalit neću, snađe l' me Ovakva kob. No trup da sina matere Ja rođene bez groba pustit odolim, To peklo bi je, - ali ovo ne žalim. Al' misliš li, da ludo to uradih ja, A ono lud me, bit će, krivi s ludosti.