Al' dobro znaj, da neće više mnogoput Projurit sunce u svom trku hitrome, A ti ćeš sam od svoje krvi vratiti Mrtvaca jednog mrtvima za odmjenu. Ti živu dušu vrže s gornjeg svijeta nam U donji i u grobu grdno udomi, A mrtvu opet ovdje ne daš, bozima Da dolje ode, već bez groba, posvete Njeg puštaš, a nit tebi niti bozima On gornjim pripada, već ti to siliš ih. A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije - bič skori Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja!